Prosinac je mjesec u kojem se zbog Božića poveća broj humanitarnih akcija. Neprofitne udruge punom parom rade za dobrobit socijalno osjetljivih. U pozadini svega stoji ideja solidarnosti. Prema definiciji solidarnost je spontan ili dogovoren oblik povezanosti skupine ljudi na temelju podudarnosti ideja, interesa ili emocija (Veliki rječnik hrvatskoga jezika, V. Anić, Novi Liber, 2004).
Slažem se sa spontanošću i dogovorom kada je odlučim pokazati. No, problem je kada me na solidarnost tjera “sila zakona“. Naime, od 8. do 15. prosinca Hrvatski Crveni križ, neprofitna udruga koja uživa posebnu zaštitu i skrb države, obilježava Tjedan solidarnosti. Jutros sam u pošti predao fakture za naplatu (bog bi ga znao kad će biti plaćene), a djelatnica je promrmljala nešto o Tjednu solidarnosti i dodatnim poštanskim markama.
Na moj upit što je rekla, pokazala je na službenu obavijest priljepljenu na staklo koje me priječilo da joj skočim za vrat. Nije ona kriva. Jasno piše da je sve u skladu sa 17. člankom Zakona o Hrvatskom Crvenom križu. Protiv zakona se naravno ne može!? Platio sam dodatnih 50% na iznos poštarine i uzeo R-1. Putem do posla mučilo me zašto nas država može prisiliti na solidarnost i pritom dokinuti spontanost. Očito je dvostruki predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, ujedno i predsjednik Hrvatskog Crvenog križa od 1997., procijenio da može i da je sve u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Tako je “po sili zakona“ ugušena moja spontanost. Odsad ću pomagati promišljeno i neću poštom slati fakture u Tjednu solidarnosti.
Budući da nitko nije ponudio odgovor anagrama u prijašnjem postu, koji sadrži ime najbolje dizajnerice, pojeli smo pripremljene slatke pakete. Nije nam teško palo, ali našim kostima jest :)